Govoriti o omladini u Islamu, naša je neizostavna obaveza, pogotovo što živimo u vremenu pomanjkanja moralnih vrijednosti kod velikog broja Bošnjaka, a na prvom mjestu omladine. Zanemarujemo činjenicu da je omladina svakim danom sve dalje od Islama i, možemo kazati, od osnovnih ljudskih normi. U sredini u kojoj se nalazimo, živimo, radimo i djelujemo, na pretek je prizora koji nam ne nagovještavaju zdrav moralni odgoj i budućnost. Allah, dž.š., u suri Er-Rum kaže:
„Allah je taj koji vas nejakim stvara, i onda vam, poslije slabosti, snagu daje, a poslije snage, iznemoglost i sijede vlasi; On stvara što hoće; On sve zna i sve može!“
Prema tome, ljudski život se sastoji od dvije slabosti koje omeđavaju period snage. Taj srednji period čovjeka je najvažniji period njegova života, koji podrazumijeva njegov puni angažman. To je vrijeme u kojem se od sebe mora pružiti sve ono što Islam traži, od obaveza prema Allahu, dž.š., i prema široj i užoj zajednici.
Da li omladina u našem vremenu ima svijest o sebi i svome postojanju? Da li je svjesna svoga okruženja i šta je njihov krajnji cilj, a šta domet? Da li omladina ima dobro pamćenje? Da li se Bošnjaci kao narod, a pogotovo omladina, nalaze na raskrsnici sa koje ne znaju kuda će krenuti, jer su putokazi uklonjeni, ili ih mnogi, zbog dobro „pognute ili uzdignute glave,“ ne vide? Niti jedan narod odricanjem od svoje vjere i samobitnosti nije zaslužio milost i naklonost drugih, pa ni Bošnjaci u tome zasigurno nece biti izuzetak!
Iskoristimo mladost prije starosti
Naš Poslanik, s.a.v.s., nas podučava da budemo od onih koji prednjače u dobru i da koristimo dobro u kojem se nalazimo:Prenosi Ibn Abbas, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
„Iskoristi petoro prije petoro: život prije smrti, zdravlje prije bolesti, slobodno vrijeme prije zauzetosti, mladost prije starosti i bogatstvo prije siromaštva!“
Jedna od stvari na koju nas naš Poslanik, s.a.v.s., upozorava jeste da iskoristimo mladost prije starosti? Koliko je starih ljudi koji se kaju zbog upropaštene mladosti i lutanja u godinama u kojima se najviše može privrijediti na putu Islama. Koliko je samo onih koji su mladost proveli u zabludi i nadi da će se prihvatiti propisa Islama kada dođu u poodmakle godine a te godine nikada nisu došle, jer ih je presjekla smrt?
Omladina je u prvo vrijeme Islama, kao i u kasnijoj historiji, bila glavna snaga, a Muhammed, a.s., joj je posvećivao posebnu pažnju. On se ponosio svojim mladim ashabima i odredivao ih je na čelo vojske, kao što je slučaj sa Usamom bin Zejdom, kojeg šalje u pohod, a bio je golobradi mladić. Prvi ashabi koji su se odlučili na prelazak na Islam, bili su upravo mladići, kao što su: Alija ibn Ebi Talib, Usame ibn Zejd, Abdullah ibn Abbas, Abdullah ibn Omer, Abdullah ibn Amr i dr. Poslanikova, s.a.v.s., omladina se isticala u dobru. Oni su se natjecali u svemu što je korisno. U čemu se mi danas natjecemo i šta je naš cilj?
Omladina je uvijek kroz historiju, uz Allahovu pomoć, bila tajnom snage Ummeta, osloncem njegova uspona, izvorom njegove časti i poštenja i nadom za budućnost. Mladost koja nije ogrezla u grijehu i koja spozna istinu, uvijek ima dodatnu snagu da izdrži mnoga iskušenja i pokaže veliku snagu u vodenju Ummeta. Mi nismo svjesni šta znači imati jaku, odgojenu, obrazovanu i perspektivnu omladinu, pa ne ulažemo dovljno sredstava i napora u odgajanju istih po islamskim vrijednostima i odvraćanju od svijeta materijalizma i bezdušnosti.
Poslanik, s.a.v.s., nas podsjeća na to da ćemo na Sudnjem danu biti pitani za četiri stvari:
„Niko se na Sudnjem danu neće moći pomjeriti sa svoga mjesta dok ne bude upitan za četvoro: u što je život potrošio, kako je mladost proveo, šta je primijenio od onoga što je naučio i kako je imetak stekao i u šta ga je potrošio!“
I naša omladina mora da ponese breme odgovornosti na svojim plećima, a ne da budu oni koji žive na račun šire društvene zajednice, a da za nju i sami ne privređuju.